Savjetnik

Kaj pomeni postojanost nehrđajućih čelika na koroziju?

Korozija je postupak pri kojem se površina čelika mijenja pod utjecajem kemijskih i elektrokemijskih reakcija. Pri tome nastaju oksidacijski produkti korozije karakteristične boje. Nazivamo ih hrđom. Najčešće se pri tome uklanja površinski sloj čelika, a posljedica toga je manja masa.

 

Kao što je poznato, s elementima za slitine, poput kroma, nikla i molibdena, otpornost na koroziju austenitnih čelika toliko se povećava da možemo govoriti o čelicima otpornim na kiseline. Međutim, pri tome moramo biti svjesni da ne postoji čelik otporan na snažno reduktivne tvari poput klorove, fluorovodikove i sumporne kiseline. Čelik se smatra otpornim na određene kiseline, lužine ili soli ako je pod utjecajem tih tvari i nakon određenog vremena na određenoj temperaturi gubitak mase minimalan (u g/m2H).

 

Tablica u nastavku rezultat je laboratorijskih pokusa s kemijski čistim agresivnim medijima. U praksi su najčešće prisutne i primjese, prvenstveno soli metala koje još povećavaju snagu napada korozije.

 

Stupanj:

Gubitak mase na m² x h:

Smanjenje debljine na godinu:

Postojanost:

0

maks. 0,1g

maks. 0,11 mm

potpuna postojanost

1

0,2-1,0 g

0,12-1,1 mm

 dobra postojanost

2

1,1-10,0 g

1,20-11,0 mm

 manja postojanost

3

preko 10,0 g

preko 11,0 mm

nepostojano

Pri koroziji se rijetko radi o ravnomjernom odnošenju površine, a korozija može djelovati samo na spomenutom dijelu površine. Postoji više vrsta korozije.

< nazad
MDM MDM INOX S